Integrirani pristup ekonomskim izazovima zelene tranzicije, IPZET

Zelena tranzicija prema održivom i niskougljičnom gospodarstvu ključan je prioritet Europske unije i Republike Hrvatske, no prate je složeni financijski, organizacijski i institucionalni izazovi. Projekt IPZET (Integrirani pristup ekonomskim izazovima zelene tranzicije) provodi četverogodišnje istraživanje koje povezuje područja financija, menadžmenta i javnih politika radi sveobuhvatnog uvida u ekonomske aspekte zelene tranzicije. Tri su temeljna cilja projekta: 1. Istražiti ulogu financijskog sektora i instrumenata u poticanju i financiranju zelene tranzicije, 2. Ispitati organizacijske i upravljačke izazove provedbe zelene tranzicije te 3. Istražiti ekonomsku dinamiku i inovacije u zelenoj tranziciji - institucije, globalni rizici i otpornost gospodarstva. Metodološki, projekt kombinira ekonometrijske analize pane­l-podataka, dubinske intervjue s ključnim dionicima i strukturno modeliranje organizacijskih čimbenika. Očekivani rezultati obuhvaćaju bazu indikatora za praćenje financijske i institucionalne održivosti, znanstvene radove u časopisima indeksiranim u bazama podataka WoS/Scopus i međunarodno recenziranim publikacijama te praktične smjernice za financijski sektor i relevantne dionike. Time projekt izravno podupire EU ciljeve klimatske neutralnosti, a hrvatskim donosi­te­­lji­ma odluka i poslovnom sektoru pruža analitičke alate i preporuke za ubrzanu, pravednu i otpornu zelenu tranziciju.

PRVI CILJ (C1): Istražiti ulogu financijskog sektora i instrumenata u poticanju i financiranju zelene tranzicije
Cilj je istražiti financijske aspekte zelene tranzicije, procijeniti visinu investicijskih zahtjeva i način na koji postojeći financijski mehanizmi mogu zadovoljiti te potrebe u Hrvatskoj i EU. Zelena tranzicija zahtijeva značajna ulaganja - procjene ukazuju da je potrebno dodatno ulagati oko 2,7-3,7 % BDP-a EU-a godišnje do 2030. kako bi se ostvarili klimatski ciljevi (SUERF, 2025). Većinu tih sredstava trebao bi osigurati privatni sektor uz potporu javnih fondova (npr. proračuni, EU fondovi) koji smanjuju rizike (SUERF, 2025). Istraživanje će utvrditi ključne financijske izvore (proračunska sredstva, EU fondovi, bankovni krediti, zelene obveznice, fondovi rizičnog kapitala, ESG fondovi i sl.) i ocijeniti njihovu ulogu u financiranju zelenih projekata. Poseban fokus bit će na preprekama ograničenog izvora financiranja, uz poslovnu neizvjesnost isplativosti takvih investicija. Analizirat će se i uloga financijskih institucija (banke, investicijski fondovi, osiguravatelji) u preusmjeravanju kapitala prema održivim ulaganjima. Također će se oblikovati preporuke za donositelje javnih politika i financijske posrednike s ciljem daljnjeg razvoja poticaja radi mobilizacije dodatnih privatnih sredstva.

DRUGI CILJ (C2): Ispitati organizacijske i upravljačke izazove provedbe zelene tranzicije
Ovaj cilj fokusira se na zelene ljudske potencijale i promjene u organizacijama potrebne za uspješnu zelenu tranziciju, s posebnim naglaskom na ponašanje zaposlenika. U okviru ovog istraživačkog cilja analizirat će se ključne varijable koje utječu na uspjeh zelene tranzicije u poduzećima s aspekta individualne, timske, organizacijske i upravljačke dimenzije. Istražit će se različite prakse zelenih ljudskih potencijala koje potiču poželjna ponašanja, kao što su zelena obuka (vidi Paillé i Valéau, 2025), osnaživanje zaposlenika (vidi Murray i Holmes, 2021) i razvoj zelenih radnih mjesta usmjerenih zelenim vještinama, te njihov utjecaj na organizacijsku posvećenost i performanse u području održivosti. Analizirat će se transformacijsko i zeleno transformacijsko vodstvo kao stilovi vođenja koji potiču implementaciju održivih inicijativa, zelene kreativnosti i zelene angažiranosti zaposlenika, što će se dovesti i u kontekst zadovoljstva i predanosti zaposlenika (vidi Cao et al., 2024) te potencijalnih odlazaka/ ostanaka zaposlenika u organizaciji. Organizacije koje među prvima integriraju održivost potencijalno mogu ostvariti konkurentsku prednost (bolji imidž, lojalnost kupaca, lakši pristup eko-tržištima). Cilj je utvrditi što razlikuje predvodnike u održivosti od onih koji zaostaju i kako potaknuti širu masu poduzeća na organizacijske promjene potrebne za zelenu tranziciju. Rezultati će dati preporuke za upravljanje promjenama - od edukacije menadžmenta, uključivanja zaposlenika u zelene inicijative, do prilagodbe organizacijske strukture i kulture.

TREĆI CILJ (C3): Istražiti ekonomsku dinamiku i inovacije u zelenoj tranziciji, uključujući ulogu institucija, posljedice globalnih rizika i otpornost gospodarstva
Integracija obnovljivih izvora energije ključna je za dekarbonizaciju i energetsku sigurnost u zelenoj tranziciji, no taj proces suočava se s izazovima, osobito u kontekstu ekonomske dinamike i regionalnih neravnoteža unutar EU-a i Hrvatske. Prema izvještaju o globalnim rizicima 2023., klimatske promjene i energetska nesigurnost predstavljaju najveće dugoročne prijetnje za globalnu stabilnost (WEF, 2023). Europski zeleni plan cilja na klimatsku neutralnost do 2050. godine uz značajna ulaganja u čistu energiju, što zahtijeva usklađivanje energetskih politika među zemljama članicama EU-a. Međutim, regionalne neravnoteže u resursima, razvijenosti i infrastrukturi mogu otežati ravnomjernu provedbu tih ciljeva. Geopolitički šokovi, poput rata u Ukrajini, naglašavaju nužnost energetske neovisnosti, dok istraživanja pokazuju da energetska tranzicija ne samo smanjuje emisije, već jača sigurnost Europe (IMF, 2024). Stoga će se u okviru ovog cilja analizirati ekonomska dinamika i otpornost gospodarstva te uvjeti za održiv rast i zapošljavanje, a u kontekstu globalnih rizika. Također, bit će nužno usmjeriti istraživačku pozornost na ulogu institucija u oblikovanju politika i institucionalnog okvira koji omogućuju učinkovitu implementaciju zelene tranzicije, smanjuju regionalne neravnoteže, minimiziraju otpor prema promjenama i osiguravaju ravnomjerniji razvoj.

Prof. dr. sc. Đula Borozan, članica istraživačkog tima projekta IPZET - Integrirani pristup ekonomskim izazovima zelene tranzicije, prezentirala je rezultate istraživanja na 5. znanstvenoj konferenciji "Ekonomski susreti" Znanstvenog društva ekonomista, održanoj 12. i 13. prosinca 2025. u Splitu.

Izlaganje pod naslovom "Energetska potrošnja pod utjecajem geopolitičkih rizika i ekonomsko-političke neizvjesnosti: slučaj Europske unije" donijelo je rezultate istraživanja o utjecaju geopolitičkog rizika (GPR), rizika energetske sigurnosti (ESR) i ekonomsko-političke neizvjesnosti (EPU) na konačnu potrošnju energije u odabranim zemljama Europske unije u razdoblju od 1995. do 2022. godine. Rezultati istraživanja pokazuju da rizik energetske sigurnosti i ekonomsko-politička neizvjesnost negativno i statistički značajno utječu na potrošnju energije, što ukazuje na porast efikasnosti u korištenju energije, dok je kombinirani učinak svih triju rizika statistički značajan i ne bi trebao biti zanemaren pri kreiranju strateških planova i mjera energetske politike.