JEZIK govorimo – PISMO pišemo
Vrsta događaja: Izložba o hvatskom jeziku i pismu
Mjesto događaja: Knjižnica Ekonomskog fakulteta u Osijeku
Izlagač: Verica Kovač, Stjepan Rendulić
Kratki životopis:
Stjepan Rendulić rođen je 1948. g. u Velikoj Mlaki gdje živi sa suprugom. Gimnaziju i Višu statističku školu završio je u Zagrebu. Prvo mu je radno mjesto bilo u Republičkom (sada Državnom) zavodu za statistiku, a posljednje statističar demograf u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba. Sada je u mirovini. Predsjednik je Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici kroz koji uspješno potiče kulturni život na području Grada Velike Gorice organizirajući, nakon uspjelog ciklusa predstavljanja aktualnih pravopisa hrvatskoga jezika, redovite, tematski raznolike programe pod nazivom Matičin četvrtak u Muzeju. Pokrenuo je i Matičin književni natječaj za kraće literarne oblike na kajkavskom i na standardnom jeziku. U rodnoj Velikoj Mlaki otvario je Matičinu čitaonicu u sklopu budućeg Matičina kulturnog centra. Posebno ga zanima govor i jezik užeg zavičaja čemu je znatno pridonijelo upoznavanje Belostenčevog Gazophylaciuma. Od djetinjstva cijeni i voli knjigu. Za knjigu kaže: „Knjiga je znanje,spoznaja i spomenik “ Skupljati ih je počeo za studentskih dana. U svojoj kućnoj knjižnici ima oko 4.000 svezaka među kojima su, uz beletristička izdanja, pojedine skupine publikacija koje odražavaju njegove posebne interese: hrvatski jezik, hrvatska povijest, religija, sociologija, ljekovito bilje, poljoprivreda.On često ponavlja: „Jezik je bitna odrednica jednoga naroda i njegova kulturna identiteta.“ „ Jezik je i štit naroda kojemu pripada.“ Ova citiranja poznatih jezikoslovaca dostatno obrazlažu njegovo zanimanje za najrazličitije knjige o hrvatskom jeziku.
Verica Kovač je rođena u lipnju 1947. u Osijeku, odrasla u Pakracu i Požegi. Poslije završene Više statističke škole ostaje raditi i živjeti u Zagrebu. Velika ljubav i sklonost za slikarstvo izražena rano, kroz školovanje te maturira s radnjom “Pariška škola” iz predmeta Povijest umjetnosti u Gimnaziji Požega. Kasnije u životu opredijeljena za statistiku, grafički dizajn i administrativne poslove radeći 23 godine u Klinici za dijabetes «Vuk Vrhovac», zatim 2 godine s vlastitim poduzećem a potom do umirovljenja 11 godina u Zagrebačkoj burzi (vrijednosnih papira) kao tajnica. Slikanje uči u Likovnoj školi «Bazilika» kod akademskih slikara Miloša Popovića i Ozrena Fellera, u Centru za likovni odgoj «Rokov perivoj» kod akademske slikarice Nele Gruden, te u Kulturnom centru Dubrava kod akademske slikarice Diane Sokolić. Školovanje za primijenjenu keramiku završava u «Tapikeru» te i to znanje usavršava kod prof. Diane Sokolić. Vrlo brzo nakon školovanja priređuje samostalne izložbe, a nakon osnivanja Hrvatske udruge kreativnih amatera i učešća u likovnim kolonijama i zajedničke. Do sada ih je bilo više od trideset.
Izlagala je na međunarodnim manifestacijama (Florart, Ambienta, Trijenale, MIKS), u kulturnim ustanovama (galerije, muzeji, kulturni centri, knjižnice) te u upravnim i gospodarskim subjektima.
Glagoljica joj je jedna od velikih ljubavi i opsesije te je i član Društva prijatelja glagoljice.
Izrađuje glagoljska slova u raznim veličinama – kao skulpture veličine 20 cm, u plošnom obliku i kao privjeske. Radi i kaligrafiju glagoljicom. Smatra da glagoljicu treba osuvremeniti i primijeniti na suvremeni tekst te je glagoljicom ispisala veliki dio pjesama Dobriše Cesarića.
Opis događaja: Predstavljanjem ovih izložaka želi se pokazati da hrvatski narod stoljećima ima svoj jezik, svoje pismo i svoju knjigu te da i danas u našoj okolini žive ljudi koji istinski znaju cijeniti jezično i kulturno naslijeđe svoga naroda. Izloženi su rječnici hrvatskoga jezika ili rječnika koji su u jezičnoj prošlosti bilježili riječi prema tadašnjim nazivima jezika na današnjem hrvatskom tlu kao npr.: linguarum Dalmaticae (Faust Vrančić 1595.), Slovoslovje dalmatinsko-talijansko (Bartol Kašić 1599.), Rechi szlovenszke (Juraj Habdelich, 1670.)… Pravopisi (od Kratkog navuka za pravopiszanye horvatzko za potrebnozt narodnih skol, iz 1779., Gajeve Kratke osnove horvatsko-slavenskoga pravopisana, iz 1830., …do tzv. Matičinog pravopisa iz 2007. godine) i pravopisni savjetnici (Jonke, Mamić, Težak, Opačić…). Gramatike (ili slovnice) hrvatskoga jezika među kojima je Institutionum linguae Illyricae libri duo Bartola Kašića (prva potpuna hrvatska gramatika – štokavska, s čakavskim crtama), Mikaljina, Della Bellina, Starčevićeva, Weber-Tkalčevićeva, Maretićeva … Zanimljiva je posebna skupina knjiga u kojoj se, uz ostalo, nalazi prva kajkavska tiskana knjiga: Decretum Ivanuša Pergošića (1574. g.). Tu su i Kronika (1578.) i Postilla (1586) Antuna Vramca, Karnarutićevo Vazetye Sigetta grada (1584.), Kanižlićeva Sveta Roxalia, Reljkovićev Kuchnik,…
Ova zbirka publikacija, pretisaka i izvornika (od prve hrvatske tiskane knjige, glagoljskog Misala po zakonu Rimskog dvora iz 1483., prve hrvatske glagoljske početnice iz 1527., od Bartola Kašića i prve gramatike iz 1604. do najnovijih izdanja knjiga o hrvatskom jeziku) svjedoči o bogatoj kulturnoj i jezičnoj tradiciji i razvoju hrvatskog jezika.
Izložena glagoljska slova svjedoče o jednom od tri hrvatska pisma , o starom hrvatskom pismu –GLAGOLJICI– koje se u pojedinim krajevima Hrvatske održalo tisuću godina i zadržalo do 20. stoljeća.
| 08.04.2016.
Vrsta događaja: Izložba o hvatskom jeziku i pismu
Mjesto događaja: Knjižnica Ekonomskog fakulteta u Osijeku
Izlagač: Verica Kovač, Stjepan Rendulić
Kratki životopis:
Stjepan Rendulić rođen je 1948. g. u Velikoj Mlaki gdje živi sa suprugom. Gimnaziju i Višu statističku školu završio je u Zagrebu. Prvo mu je radno mjesto bilo u Republičkom (sada Državnom) zavodu za statistiku, a posljednje statističar demograf u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba. Sada je u mirovini. Predsjednik je Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici kroz koji uspješno potiče kulturni život na području Grada Velike Gorice organizirajući, nakon uspjelog ciklusa predstavljanja aktualnih pravopisa hrvatskoga jezika, redovite, tematski raznolike programe pod nazivom Matičin četvrtak u Muzeju. Pokrenuo je i Matičin književni natječaj za kraće literarne oblike na kajkavskom i na standardnom jeziku. U rodnoj Velikoj Mlaki otvario je Matičinu čitaonicu u sklopu budućeg Matičina kulturnog centra. Posebno ga zanima govor i jezik užeg zavičaja čemu je znatno pridonijelo upoznavanje Belostenčevog Gazophylaciuma. Od djetinjstva cijeni i voli knjigu. Za knjigu kaže: „Knjiga je znanje,spoznaja i spomenik “ Skupljati ih je počeo za studentskih dana. U svojoj kućnoj knjižnici ima oko 4.000 svezaka među kojima su, uz beletristička izdanja, pojedine skupine publikacija koje odražavaju njegove posebne interese: hrvatski jezik, hrvatska povijest, religija, sociologija, ljekovito bilje, poljoprivreda.On često ponavlja: „Jezik je bitna odrednica jednoga naroda i njegova kulturna identiteta.“ „ Jezik je i štit naroda kojemu pripada.“ Ova citiranja poznatih jezikoslovaca dostatno obrazlažu njegovo zanimanje za najrazličitije knjige o hrvatskom jeziku.
Verica Kovač je rođena u lipnju 1947. u Osijeku, odrasla u Pakracu i Požegi. Poslije završene Više statističke škole ostaje raditi i živjeti u Zagrebu. Velika ljubav i sklonost za slikarstvo izražena rano, kroz školovanje te maturira s radnjom “Pariška škola” iz predmeta Povijest umjetnosti u Gimnaziji Požega. Kasnije u životu opredijeljena za statistiku, grafički dizajn i administrativne poslove radeći 23 godine u Klinici za dijabetes «Vuk Vrhovac», zatim 2 godine s vlastitim poduzećem a potom do umirovljenja 11 godina u Zagrebačkoj burzi (vrijednosnih papira) kao tajnica. Slikanje uči u Likovnoj školi «Bazilika» kod akademskih slikara Miloša Popovića i Ozrena Fellera, u Centru za likovni odgoj «Rokov perivoj» kod akademske slikarice Nele Gruden, te u Kulturnom centru Dubrava kod akademske slikarice Diane Sokolić. Školovanje za primijenjenu keramiku završava u «Tapikeru» te i to znanje usavršava kod prof. Diane Sokolić. Vrlo brzo nakon školovanja priređuje samostalne izložbe, a nakon osnivanja Hrvatske udruge kreativnih amatera i učešća u likovnim kolonijama i zajedničke. Do sada ih je bilo više od trideset.
Izlagala je na međunarodnim manifestacijama (Florart, Ambienta, Trijenale, MIKS), u kulturnim ustanovama (galerije, muzeji, kulturni centri, knjižnice) te u upravnim i gospodarskim subjektima.
Glagoljica joj je jedna od velikih ljubavi i opsesije te je i član Društva prijatelja glagoljice.
Izrađuje glagoljska slova u raznim veličinama – kao skulpture veličine 20 cm, u plošnom obliku i kao privjeske. Radi i kaligrafiju glagoljicom. Smatra da glagoljicu treba osuvremeniti i primijeniti na suvremeni tekst te je glagoljicom ispisala veliki dio pjesama Dobriše Cesarića.
Opis događaja: Predstavljanjem ovih izložaka želi se pokazati da hrvatski narod stoljećima ima svoj jezik, svoje pismo i svoju knjigu te da i danas u našoj okolini žive ljudi koji istinski znaju cijeniti jezično i kulturno naslijeđe svoga naroda. Izloženi su rječnici hrvatskoga jezika ili rječnika koji su u jezičnoj prošlosti bilježili riječi prema tadašnjim nazivima jezika na današnjem hrvatskom tlu kao npr.: linguarum Dalmaticae (Faust Vrančić 1595.), Slovoslovje dalmatinsko-talijansko (Bartol Kašić 1599.), Rechi szlovenszke (Juraj Habdelich, 1670.)… Pravopisi (od Kratkog navuka za pravopiszanye horvatzko za potrebnozt narodnih skol, iz 1779., Gajeve Kratke osnove horvatsko-slavenskoga pravopisana, iz 1830., …do tzv. Matičinog pravopisa iz 2007. godine) i pravopisni savjetnici (Jonke, Mamić, Težak, Opačić…). Gramatike (ili slovnice) hrvatskoga jezika među kojima je Institutionum linguae Illyricae libri duo Bartola Kašića (prva potpuna hrvatska gramatika – štokavska, s čakavskim crtama), Mikaljina, Della Bellina, Starčevićeva, Weber-Tkalčevićeva, Maretićeva … Zanimljiva je posebna skupina knjiga u kojoj se, uz ostalo, nalazi prva kajkavska tiskana knjiga: Decretum Ivanuša Pergošića (1574. g.). Tu su i Kronika (1578.) i Postilla (1586) Antuna Vramca, Karnarutićevo Vazetye Sigetta grada (1584.), Kanižlićeva Sveta Roxalia, Reljkovićev Kuchnik,…
Ova zbirka publikacija, pretisaka i izvornika (od prve hrvatske tiskane knjige, glagoljskog Misala po zakonu Rimskog dvora iz 1483., prve hrvatske glagoljske početnice iz 1527., od Bartola Kašića i prve gramatike iz 1604. do najnovijih izdanja knjiga o hrvatskom jeziku) svjedoči o bogatoj kulturnoj i jezičnoj tradiciji i razvoju hrvatskog jezika.
Izložena glagoljska slova svjedoče o jednom od tri hrvatska pisma , o starom hrvatskom pismu –GLAGOLJICI– koje se u pojedinim krajevima Hrvatske održalo tisuću godina i zadržalo do 20. stoljeća.
| 08.04.2016.
