Izbornik

In memoriam prof. dr. sc. Ante Lauc

Ante Lauc, profesor u trajnom zvanju, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, borac za Osječku školu mišljenja

4.8.1941. Trebinje – 3.3.2019. Osijek

Prof. dr. sc. Ante Lauc, profesor u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku obilježio je istraživački i predavački ekonomsku znanost i ekonomsko obrazovanja ne samo na osječkom sveučilištu nego i u Hrvatskoj i na prostorima bivše Jugoslavije. Bio je prototip profesora koji se znao „šetati“ iz prakse u teoriju i iz teorije u praksu. Nikada, baš nikada, nije prihvaćao da se nešto ne može – ustvari uvijek je išao korak ispred. Nije pristajao da ga bilo koja znanstvena disciplina zarobi –  ako nije nalazio rješenja u jednoj znanstvenoj disciplini, tražio je u drugoj, trećoj… bio je uvijek interdisciplinaran, po načinu mišljenja, po načinu djelovanja. Ali isto tako, Ante Lauc nije pristajao ni da ga zarobi vlastita institucija – uvijek je insistirao na suradnji znanosti, obrazovanja, lokalne uprave, poslovnog sektora i onda kada nitko nije govorio o Triple Helix modelu.

Njegova obrazovna, znanstvena i radna putanja to dokazuju. Ante je diplomirao psihologiju, smjer industrijske psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, postao je magistar znanosti iz strojarstva na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i obranio doktorsku disertaciju „Dezalijenacija putem neposrednog samoupravljanja“ na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Na taj način Ante je uvijek spajao psihologiju, tehničke znanosti i ekonomiju, ali tome je dodavao sociologiju, umjetnost, i bilo koja druga znanja koja su mogla pomoći da bolje definira problem ili traži bolja rješenja.

Značajni utjecaj na Antin istraživački rad imao je jednogodišnji boravak u SAD, gdje je kao Fulbrightov stipendist bio na Cornell University (1976/1977.). Američko nastavno iskustvo kroz rad na primjerima iz prakse, iskustveno učenje i diskusije sa studentima zauvijek su oblikovale Antin rad sa studentima na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, ali i na drugim institucijama u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji gdje je predavao. Studenti se sjećaju njegovih neumornih pitanja i insistiranja da uvijek, uvijek sve propituju.

Sposobnost eklektičkog pristupa izgradila je Antin svijet bez granica, ali i promovirala Osječku školu mišljenja temeljenu na učenju profesora Legradića (pravnika) i profesora Đuraševića (inžinjera). U tome ga ohrabruje suradnja s najutjecajnijim znanstvenicima svijeta u području istraživanja o ulozi čovjeka u razvoju društva polazeći od teorije sistema (ekonomija participacije, ekonomija znanja), kao što su Jaroslav Vanek, Niklas Luhmann, George Homans i Peter Blau. Posebno su bili važni susreti i razgovori s nizozemskim Nobelovcem Jan Tinbergenom, koji se bavio distribucijom bogatstva u društvu i pravednoj organizaciji društva.

Prije svoje sveučilišne karijere, Ante je radio kao psiholog u osječkim velikim poduzećima (OLT i kasnije u Elektroslavoniji) gdje je uočavao probleme organizacije rada, motiviranosti, participacije u upravljanju…, a kroz testiranje zaposlenika i uprava tražio uzroke. I to je radio cijeli život.

Rezultat traženja uzroka je knjiga Metodologija društvenih znanosti (2000.), u kojoj Ante Lauc spaja autopoietičnost (stvaralački subjektivitet) s biologijom, psihologijom, filozofijom, ekonomijom, pravom i u kojoj razvija teoriju autopoietične ličnosti kao pretpostavke autopoietičnog društva. U toj knjizi Ante Lauc izražava vapaj za smislom i naš dug (njegovih studenata koje je uvijek vidio kao zalog za budućnost i  njegovih suradnika) je nastaviti izgrađivati autopoietične pojedince i autopoietično društvo kao okosnicu Osječke škole mišljenja o razvoju društva.

EFOS na društvenim mrežama